Oznake

, , , , , , ,

Kad smo listove kalendara prevrnuli na mjesec juli prvo sam se zapitala: zar je već prošlo pola 2013.?! Između ispitnih rokova i još više ispitnih rokova (kraj učenju se još ne nazire) prođe i zima i proljeće i evo došlo ljeto. Sad svi pričaju gdje će na godišnji itd. a djevojke su već počele da se sunčaju/kvarcaju i da pokazuju svoju potamnjelu kožu.

Nisam osoba sa svijetlim tenom i nemam nikakvih problema da pocrnim, ali istini na volju, kako sam zadnja dva ljeta provela u zatvorenom prostoru, u nekom poslu ili uz knjige, nimalo nisam tamna, ali baš nimalo. A i ovo ljeto planiram da provedem uz knjige… sanjajući da zapravo radim ovo:

Hoću na more!

Ovih dana razmišljam o tome i zapitam se: Što bih morala biti tamna? Šta to nedostaje (nama) djevojkama koje nismo i nećemo pocrniti? Iskreno, pošto nemam vremena da izađem negdje na sunce i da uhvatim malo boje, samo zato da bih se uklapala u neki kalup koji nam društvo nameće ne želim da se mažem kremama za samotamnjenje ili da se kvarcam. Još više, ne želim da se mažem kremama za samotamnjene i da pokušaj propadne. Bolje je biti bijel poput snijega.

Uostalom, svijetla koža je jako lijepa. Djevojke svijetlije puti obično imaju kožu poput porculana, izgleda nježno i fino, baš lijepo. Recimo Idda van Munster. Krasna koža! Pomalo zavidim curama svijetle puti. Djevojke, nemojte da popuštate pod pritiskom društva, nemojte da se mažete svim i svačim i da se izlažete raznim rizicima u solarijima samo da bi odgovarale nekom opisu ljepote koji neko drugi nameće.

Za kraj, da vas ostavim sa nekom dubokoumnom porukom: Ljepota dolazi iznutra. :)

P.s. One koji odu do mora ovog ljeta molim da skoče u more jednom i za mene. Hvala! :)

Advertisements